HR-Ruščica-Šah u Hrvatskoj od 1879-2020.

U arheološkim iskopinama starih civilizacija otkrivene su drevne ploče slične šahovskoj, no to još nije bio šah u današnjem smislu. Najstariji spomenici šahovske igre potječu iz Indije (sredina VI. stoljeća).

Šah se razvijao i mijenjao kroz vrijeme, a povijest modernog šaha seže u 15. stoljeće kada je Juan Ramirez Lucena 1497. godine u Španjolskoj (Salamanca) objavio prvu knjigu o šahu. Ova je igra kao umjetnost ili vještina stekla globalnu popularnost jer se njome podjednako uspješno mogu baviti i bogati i siromašni, i stari i mladi, i profesionalci i amateri.

Šah ima tri osnovna oblika djelovanja i natjecanja: prvi, klasična šahovska igra dva protivnika, drugi, dopisni šah i, treći, problemski šah.

Hrvatska ima bogatu šahovsku tradiciju. Postoje legende o hrvatskom grbu, koji se često pogrešno naziva šahovnicom, no na njemu se ne igra šah, nego na pravoj šahovnici – šahovskoj ploči s ukupno 64 polja (8×8). Priča o kralju Držislavu (u kojoj se spominje i kralj Suronja) govori o tome kako su kralja zarobili Mlečani i o šahovskom meču s duždem Petrom II. Orseolom, koji je izgubio tri igre, pa je oslobodio Držislava, dajući mu vlast nad dalmatinskim gradovima. Držislav je obris dijela šahovske ploče stavio u svoj grb. Engleski povjesničar Thomas Hyde u knjizi De ludis orientalibus (O orijentalnim igrama) 1694. godine spominje dopisne partije igrane između mletačkih i hrvatskih trgovaca 1650. godine.

U 19. stoljeću šah postaje sve popularniji u Hrvatskoj zahvaljujući studentima koji su pohađali sveučilišta u Beču, Bruxellesu, Parizu i drugdje. Prva šahovska rubrika počela je izlaziti 1875. godine u tjedniku „Hrvatska lipa“, a u istom stoljeću počinje i organizirano bavljenje šahom. Spominje se tako da je prvi šahovski klub osnovan 1879. godine u Dubrovniku, a prema sačuvanoj dokumentaciji, u Zagrebu je 1886. godine osnovan Zagrebački šahovski klub. Utemeljio ga je akademik, rektor Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najistaknutijih hrvatskih šahista, prof. dr. Gjuro Pilar sa svojim suradnicima. To su bili Dragutin pl. Šram i dr. Slavko Wolf. Klub je bio registriran prema tadašnjim zakonskim propisima te je imao svoja „Pravila“ službeno potvrđena 22. ožujka 1886. godine. U siječnju iste godine odigran je prvi šahovski turnir u Zagrebu pod nazivom „Pokusni turnir“. Organizirao ga je Gjuro Pilar prema iskustvu stečenom prigodom boravka (studija) u Bruxellesu, gdje se družio s nekima od najpoznatijih onodobnih šahista. Turnir je imao 9 natjecatelja, a pobijedio je Dragutin Šram.

Početkom 20. stoljeća, točnije 1909. godine, Izidor Gross, poznati šahovski problemist, izdaje u Karlovcu prvu hrvatsku knjigu o šahu pod naslovom Šahovska abeceda. Nazivi šahovskih figura koji se spominju u toj knjizi i danas su u uporabi. Nakon utemeljenja drugih šahovskih klubova u Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu, Sisku, Osijeku i Vukovaru njihovi su predstavnici 12. svibnja 1912. godine održali osnivačku skupštinu Hrvatskoga šahovskog saveza (HŠS), i to 12 godina prije ustrojavanja Svjetske šahovske federacije (FIDE, Fédération Internationale des Échecs). Slijedom političkih zbivanja i političko-društvenih promjena te uza sva nastojanja šahovskih entuzijasta i organizatora, HŠS ispočetka nije uspio djelovati kontinuirano. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata stvorena je jugoslavenska država. U novim okolnostima više nije bilo moguće reaktivirati Hrvatski šahovski savez, pa je 1920. godine u Zagrebu osnovan Jugoslavenski šahovski savez nastojanjem hrvatskih djelatnika i uz potporu slovenskih aktivista. Godine 1937. Hrvati su održali novu osnivačku skupštinu svojeg saveza, no osnivački akt nije odobren. Vlasti su zastupale stajalište da se mogu osnivati samo savezi ili podsavezi na razini banovina. Tek je uspostavom Banovine Hrvatske došlo do osnivanja Hrvatskoga šahovskog saveza 1939. godine u sastavu Hrvatske športske sloge, u kojoj su stvoreni i drugi športski savezi.

U razdoblju Drugoga svjetskog rata tek je 1943. godine oživljen Hrvatski šahovski savez. Nakon završetka rata, u drugoj Jugoslaviji, organiziraju se savezi na razini države, republika i pokrajina. U Zagrebu je 1948. godine osnovan Šahovski savez Hrvatske, koji pod tim imenom djeluje sve do raspada bivše države da bi 26. travnja 1991. godine vratio svoj izvorni naziv – Hrvatski šahovski savez (HŠS). Savez 3. kolovoza iste godine prekida sve odnose sa Šahovskim savezom Jugoslavije te je 21. lipnja 1992. godine na 63. kongresu u Manili primljen kao punopravni član u Svjetsku šahovsku federaciju (FIDE). Malo se koji hrvatski športski savez može pohvaliti dužim vijekom postojanja.

U Hrvatskoj su održana brojna respektabilna svjetska natjecanja. To su tri šahovske olimpijade: IX. olimpijada 1950. godine u Dubrovniku, II. olimpijada šahistica 1963. godine u Splitu te IV. olimpijada slijepih šahista 1972. godine u Medulinu, potom ekipno prvenstvo Europe u Puli 1997. godine i pojedinačno Svjetsko prvenstvo u problemskom šahu 2004. do 2006. godine. Hrvatski su šahisti osvojili ukupno 40 velemajstorskih naslova, i to muškarci 34 naslova, žene tri naslova, imamo jednog velemajstora dopisnog šaha i dva velemajstora problemskog šaha. Nenad Petrović bio je svjetski prvak u rješavanju šahovskih problema 1947. godine, a godinu poslije, 1948., organizirao je novo svjetsko prvenstvo u problemskom šahu. Bio je predsjednik Odbora za problemski šah FIDE od 1958. do 1964. godine te je organizirao prvi svjetski kongres problemista 1958. godine u Piranu (Slovenija). Ti se kongresi od tada održavaju redovito svake godine u raznim državama, uglavnom u Europi. U Hrvatskoj su održani još 1977. godine u Malinskoj na otoku Krku te 1997. i 2000. godine u Puli. U Hrvatskoj su održani  12.Svejetsko  prvenstvu u šahu za invalide IPCA Split 2012. U organizaciji Šahovskog kluba invalida Hvira-Brod,Sl. Brod i HPO-Zagreb pod palicom MK Mate Opačka.

Posebno je bila bogata izdavačka šahovska djelatnost. U okviru HŠS-a je od 1946. godine djelovala Šahovska naklada. Još prije, od 1925. godine, s manjim prekidima sve do danas izlazi „Šahovski glasnik“. Pod uredništvom Nenada Petrovića u Zagrebu je izdavan časopis „Problem“ (1951. – 1981.), koji je bio službeno glasilo najprije Međunarodnog odbora za problemski šah, a zatim Odbora za problemski šah FIDE. U izdanju Šahovske naklade također je objavljeno 14 albuma FIDE. Njihovi urednici bijahu Nenad Petrović i poslije J. Varga. Albumi spadaju među svjetski najvažnija izdanja (zbirke) najboljih šahovskih problema jer na temelju tih zbirki FIDE proglašava međunarodne majstorske naslove u problemskom šahu. U skladu s time Zagreb je tada bio u svjetskom vrhu ove šahovske djelatnosti.

Nedvojbeno je da su šahovski motivi na poštanskim markama jedno od najpopularnijih i najzastupljenijih područja tematskog sakupljanja u filateliji. Hrvatska pošta izdala je marku posvećenu dr. Gjuri Pilaru kao znanstveniku, pa se ona posredno odnosila na šah. No marka izdana u povodu stote obljetnice Hrvatskoga šahovskog saveza prva je hrvatska marka koja ima isključivo šahovsko značenje.

 15.11.2020. MATO OPAČAK