Da li ste upoznali Saru Jaćimović?
Dvostruka prvakinja Europe u ubrzanom i brzom šahu, sedmorostruku prvakinju RS i šestorostruku prvakinju BiH u muškoj i ženskoj kadetskoj konkurenciji.
intervju_sah_Sara_Jacimovic
Pročitajte šta ima da nam kaže mlada, pametna i kulturna djevojka. Izgleda da je došlo vrijeme da počnemo učiti od mlađih. Saro, hvala ti …
Kako ste se upoznali, Ti i Šah? Šta te je privuklo i šta te to još drži uz šah?
Sa 5 godina sam sa šahovskom tablom i figurama hodala za tatom i molila ga da igramo šaha. Nije me shvatao ozbiljno i stalno mi govorio ,,Ti si mala” i izbjegavao da me uči. Ali ja sam bila uporna i tata pristane. Prvo mi pokaže kako skače skakač, poslije jednog pokazivanja odmah sam uradila nekoliko poteza skakačem. Kada je video da mi to ide, odmah me je odveo u Derventu u šahovski klub. U Derventi sam s tatom putovala na treninge pune dvije godine, dva puta sedmično. Tu su bili i moji prvi treneri Dragan Kokanović, koji je bio i predsjednik kluba, i prof. Simić Drago.
Tvoji najbolji rezultati su:?
Najdraži mi je rezultat kada sam sa 10 godina osvojila treće mjesto na seniorskom ženskom prvenstvu BiH na Ilidžu, što je tada bilo iznenađenje za sve, a mene podstaklo da se ozbiljnije počnem baviti šahom i kada sam postala prvakinja BiH u muškoj kadetskoj konkurenciji što do tada nije uspjela ni jedna druga djevojčica, ali ni poslije. Najbolji rezultati su: dvostruka prvakinja Europe u ubrzanom i brzom šahu (u organizaciji evropske šahovske organizacije), sedmorostruka prvakinja RS i šestrotruka prvakinja BiH u muškoj i ženskoj kadetskoj konkurenciji, a 2010 na kadetskom prvenstvu svijeta u Grčkoj sam osvojila 14. mjesto i to nesretno izgubljenom partijom u zadnjem kolu protiv ruskinje Kostitsine Liubov, izgubivši odlično peto mjesto.
Kada si počela ozbiljnije da se baviš, tj. da treniraš šah?
Prvi ozbiljniji rad je počeo s mojim dolaskomu ŠK ,,Đuro Pilar” u Slavonskom Brodu, sa treninzima pod nadzorom fide majstora Roberta Dabe-Peranića. On je bio veom stručan, detaljan, jako uporan i radili smo detaljno, školski, a meni je prenio osnovno stručno znanje koje mi je kasniije puno pomoglo. Jedno ljetnje ferije sam trenirala u Slavonskom brodu s trenerom Peranićem puna tri mjeseca svaki dan, tako što me tata dovodio na trening ujutro u 8 sati a dolazio po mene u 16 sati, nosila sam sa sobom ručak u vrećici kao da radim na gradilištu.
Koju bi pobjedu izdvojila kao najdražu?
Najdraže bi bile one kada sam na ženskom seniorskom prvenstvu Republike Srpske s trinaest godina postala seniorska prvakinja pobijedivši velemajstoricu Anu Benderać (selektor ženske reprezentacije Srbije) i inter.majstora Mariju Petrović, višestruku prvakinji Bivše Jugoslavije.
Ko su tvoji uzori u šahu?
Paul Morphy (zbog njegove dinamične igre, njegove hrabrosti da žrtvuje), Bobby Fischer (njegovo umijeće igranja nikad neće biti opet postignuto!). U principu, od svakog svjetskog prvaka i velemajstora se može pronaći nešto korisno šta može da popravi svoju šahovsku igru.
Ko su tvoji prvi treneri, odnosno učitelji šaha?
Svoje prve trenera sam u prethodnim pitanjima nabrojala. U mom napredovanju su pomogli Kolakovski Ivica i Mato Opačak predsjednik kluba “Posavac ,RUŠČICA , Runić Zoran, internacionalni majstor, zatim ruski trener Aleksandar Lisenko koji me trenirao dvije godine. Takođe, je pomogao šahovski klub “Posavac” iz RUŠĆICE sa kojim sam igrala tri godine u muškoj seniorskoj ligi, što mi je pomoglo da prevaziđem strahove prema igri sa jačim spolom.
Svakako, tu je i šahovski klub ,,Slavija” iz Istočnog Sarajeva, za koje igram već 5 godina, a prošle godine smo uspjeli da postanemo prvaci premijer lige BiH u ženskoj kategoriji. I naravno, da spomenem predsjednika kluba ,,Slavija”, Jovu Janjića koji već 5 godine brine za mene i trudi se da mi obezbjedi što više turnira.
S kojim živućim šahistom/šahistkinjom bi imala najveću želju da igraš?
Sa bilo kojim protvnikom za titulu prvaka svijeta.
Igraš li šah na internetu i na kojim šahovskim sajtovim?
Da na Playchess-u se obično pripremam pred neki brzopotezni turnir.
Da li se baviš još nekim sportom?
Jedno vrijeme sam rekreativno trenirala odbojku, ali sada kada sam upisala gimnaziju pored učenja i šaha ostaje mi malo vremena.
Reci nam svoje mišljenje, šta je važnije u šahu, upornost ili talenat?
I jedno i drugo. Ako se oboje ne spoji nema rezultata, pogotovo na svetskim takmičenjima. U šahu je 90% rada, a 10% talenat. Ali to nikako ne znači da će neko ko je uporniji od nekog talentovanog igrača bolje prolaziti. Možete da naučite sve varijante, sva šahovska pravila, ali kada krenete igrati tu se vidi kakav ste igrač- neki “vještački” ili talentovan.
Kako si samoorganizovana? Koliko vremena dnevno si uz šah?
Učim redovno. Iz osnovne škole sam izašla kao učenik generacije. a i sada u gimnaziji imam sve petice. Šah sad manje treniram, ali to ne predstavlja problem za moje dalje napredovanje u šahu jer imam veliko teorijsko znanje. Meni sada trebaju turniri, ali za njih trebaju novčana sredstva. Pokušavam i uspjevam da rasporedim svoje vrijeme tako da sve moje aktivnosti dobiju svojih nekoliko minuta.
Šta ti daješ šahu? Šta se može u tvojim partijama očekivati od tebe? Hrabrost, strpljenje, nepredvidivost, ludost…?
Šah je nepredvidiv. Nikad se ne zna šta se može desiti, šta igraču u tom trenutku može doći kao ideja. U mojim partijama se može vidjeti svašta- od “ozbiljnije” tj. strateške igra pa do najluđih žrtava koje možda nisu ni korektne. Upravo je tu ta ljepota šaha- iznenađenja. Opet, najljepše partije su one koje su odigrane bez straha, sa nepredvidivošću, igranjem poteza koje se većina igrača ne bi usudila ni da pomisli na njih.
Da li putuješ često na takmičenja i imaš li vremena uživati u novim gradovima i ljepotama, ili ti je nekad žao što moraš na turnir?
Ako idem na takmičenje to podrazumijeva i putovanje. Uvijek nađem vremena da upoznam bar dio tog grada u kojem se igra turnir. To je takođe jedna divna strana šaha- putovanja, upoznavanje novih kultura, običaja, ljudi… Svaki turnir je novi izazov, jer nikada ne znate šta će se novo desiti. Jedino što ne volim kod turnira jeste gubljenje partija (ko to uopšte voli!?), ali opet ja sam sama krivac tako da i to prebolim.
Šta misliš o perspektivi vrhunskog ženskog šaha, može li se i na koji način, ženski šah, izvući iz sjenke muškog šaha?
Nemojte na ženski šah gledati iz perspektive odnosa u Bosni i Hercegovini prema šahu. U ostalim zemljama šah je na visokoj cijeni! Kada sam sa kadetskom ekipom BiH bila u Turskoj na kadetskoj olimpijadi, saznali smo da šahovski savez Turske ima budžet od nekoliko miliona eura, što upravo dokazuje razvijenost i snagu šaha u razvijenijim državama.
Šta misliš o trenutnom položaju šaha u našoj zemlji? Ima li mladost, tj. Ti, neku viziju omasovljavanja i afirmacije šaha kao sporta u BiH?
Šah nije razvijen kod nas. Sve manje i manje djece počinju da igraju šah. Prvenstveno je kriva finansijska situacija, jer ako igrate šah morate ići na turnire, a nema besplatnih turnira. Svaki šahista kada počinje, ali i kasnije, mora imati trenera ili čak više njih, a to košta. Nećete naći baš nekoga ko će vam prići i reći da će vam biti sponzor ako niste u potpunosti obrazovana šahovska ličnost. Ljudi u BiH nemaju baš sluha za šah jer misle da je to neka jednostavna igra i da tu nema potrebe za treninzima jer “samo sjediš i guraš figure”. Nama mladima trebaju turniri koje možemo igrati, trebaju nam ljudi oko nas koji će nas maksimalno podržavati- psihološki i novčano. Takođe, možda bi se šah više razvio kada bi se uveo u škole kao predmet. To bi bilo korisno i za šah, ali i za učenike jer šah doprinosi mentalnom razvoju. Ostaje nam samo nada da će se šah što više razviti.
Koje je tvoje najomiljenije otvaranje i zašto?
Španjolka. Nekako sam uz to otvaranje i “odrastala”. Zanimljivo otvaranje koje meni kao bijeloj ili crnoj daje mogućnost slobodne igre. Nema zatvorenih pozicija, uvijek se s tim otvaranjem odigra lijepa i kvalitetna partija koja može biti veoma dinamična.
Opiši nam jedan uobičajeni šahovski trening.
Sve zavisi od toga šta igraču treba da popravi igru. Moji treninzi sa trenerima uglavnom traju po nekih 8 sati dnevno, sa pauzama. Trener prvo mora da odredi koji su nedostaci sa igrom. I tada se kreće na “popunjavanje rupa” u igračevom znanju i igri. Treninzi su meni zanimljivi jer se uvijek otkriva nešto novo. Zna biti malo zamorno jer poslije par sati treniranja se umorite, ali sve u svemu- treninzi su potrebni, teški su, ali i zanimljivi.
Za kraj, reci nam koji su tvoji daljnji planovi u životu i šahu?
Planiram da završim srednjiu školu sa što boljim uspjehom i da upišem fakultet. Sa šahom planiram da ostvarim što bolje rezultate, da osvojim što više svjetskih i evropskih titula.
IZVOR; rekreacija.ba